Kotarka u Novom Miloševu (Zavičajni muzej)
Kotarka za kukuruz bila je deo nekad bogatog poljoprivrednog imanja veleposedničke porodice Karačonji, u čijoj blizini se nalazi žitni magacin i monumentalni klasicistički dvorac Karačonji. Podignuta je tridesetih godine 19. veka, otprilike kad i žitni magacin. Kotarka je veoma zanimljiva građevina, oblikovana u duhu klasicizma, izrazito izdužene osnove, postavljena duž leve granice parcele i povučena od regulacione linije ulice. Sklop objekta čini kotarka od drvenih letava, izdignuta iznad zemlje i postavljeni na zidane stupce, i otvoreni trem sa kolonadom stubova, sa dorskim kapitelima, koji nose arhitravnu gredu. Početkom veka prednji deo trema je zatvoren zidovima i pretvoren u stambeni prostor. Zabati su trouglasti, profilisanih ivica i sa tavanskim otvorom u vidu lunete. Krov je dvovodan i pokriven biber crepom.
Nakon Drugog svetskog rata, kotarka se našla u sastavu Zemljoradničke zadruge. Međutim, pre no što je započeta revitalizacija, imala je neadekvatnu namenu – pošto se našla u okviru mašinskog parka, služila je kao magacin za rashodovane poljoprivredne mašine.
Fotografija sa početka 20. veka
FORMIRANJE ZAVIČAJNOG MUZEJA
Kotarka je godinama bila zapuštena i nalazila se u veoma lošem stanju. Zahvaljujući inicijativi Dragana Rauškog, (koji je prepoznao potencijale kotarke kao idealan prostor za budući zavičani muzej), sa revitalizacijom se krenulo početkom 21. veka, izradom projektno-tehničke dokumentacije. Zbog svoje specifičnosti i očuvanog arhitektonskog sklopa, na predlog Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada, kotarka je 2003. godine utvrđena za spomenik kulture.
Restauratorsko-konzervatorski radovi
Izgled objekta pre revitalizacije
Konzervatorsko – restauratorski radovi
Radovi na sanaciji i restauraciji kotarke započeti su rekonstrukcijom krova (zamenom krovne građe i postavljanjem novog biber crepa), potom je urađena izolacija vlage u zidovima, a stolarija je zamenjena novom koja je izvedena po uzoru na originalnu. Nakon toga urađena je elektro instalacija, podaščavanje plafona i malterisanje zidova, priključak na elektro, vodovodnu i kanalizacionu mrežu.
Preko projekta prekogranične saradnje sa Rumunijom, 2007. godine su obezbeđena sredstva za radove na fasada, a drveni deo kotarke urađen je tokom 2009. godine. Postavljene su behaton staze oko objekta. Nastavak radova na zaštiti kompleksa Karačonji odvijao se tokom 2014. godine, kada je urađena kompletna rekonstrukcija uličnog zida sa stupcima, kapijom i ulaznim vratima u produžetku žitnog magacina.
Kotarku je u međuvremenu otkupila Opština Novi Bečej, pa je iz tog razloga izvršena preparcelacija, tako da je kotarka dobila svoju parcelu sa podbrojem.
U prostoru muzeja urađen je sanitarni čvor kao i čajna kuhinja. Nakon izrade podova i krečenja, enterijer je završen i počela je ugradnja drvenih vitrina za stalnu postavku. U postavci zavičajnog muzeja se nalazi nameštaj, pokućstvo, tekstilni predmeti, poljoprivredni i majstorski alati, fotografije itd. Predmeti su u većini slučajeva poklonjeni. Donešeni su i kameni nadgrobni spomenici iz 18. i 19. veka sa starih grobalja Beodre i Karlova, jer je u planu i lapidarijum. Lav, jedan od čuvara grofovske loze familije Karačonji, koji se nalazio na stepenišnim krajevima srušenog dvorca, restauriran je 2015. godine i postavljen na plato ispred kotarke.
Finansijska sredstva za realizaciju projekta su obezbeđena iz različitih izvora: Ministarstva kulture Republikе Srbije, projekta prekogranične saradnje sa Rumunijom, Opštine Novi Bečej i Mesne zajednice Novo Miloševo, Pokrajinski sekreterijat za poljoprivredu, kompanije NIS itd.)
Preostalo je još obnova severne fasade i izgradnja parkinga.
Bojan Kojičić, istoričar umetnosti
………………………………………………………………………………………………………………………….
izvori:
Dokumentacija i fotodokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin
Dokumentacija Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Petrovaradin
D.Rauški, Nastanak zavičajnog muzeja u Novom Miloševu, Prilozi za monografiju Novog Miloševa, Novo Miloševo 2016.