Upravna zgrada Deoničarskog društva za preradu kukuruza i fabrikе ulja (carinarnica)

Adresa: Bolnička 16
Katastarska parcela br.7702/1, KO Zrenjanin
……………………………………………..
Prvi vlasnik: Austrougarska monarhija – Ministarstvo vojno
Projektant: nepoznat
Vreme izgradnje: 1916. godina
Stil: neobidermajer

Upravna zgrada Deoničarskog društva za preradu kukuruza i fabrike ulja podignuta je tokom Prvog svetskog rata. Oba industrijska postrojenja podignuta su u cilju snabdevanja mašinskim uljem i mlinskim proizvodima Austrougarsku vojsku na balkanskom frontu. (Objekti se i danas nalaze sa obe strane Bulničke ulice: deo sa upravnom zgradom je danas u vlasništvu kompanije Kolpa San, a deo u okviru Žitoprodukta).

Rad ovih preduzeća je obustavljen 1925. godine, a mašinski pogoni razmontirani. Nakon gašenja, osnovana je fabrika kablova koja se nalazila u velikim magacinima fabrike ulja. Izgrađivala je kablove i žice za poštanski telegraf i druge potrebe. Međutim, radila je samo do 1928. godine, kada se preselila u Zagreb. Upravna zgrada je nakon zatvaranja pogona ostala bez namene, te je tridesetih godina prošlog veka, grad u nju uselio carinarnicu. Lokacija za carinarnicu je bila idealna, jer se u neposrednoj blizini nalazila državna pruga. Nakon Drugog svetskog rata je pretvorena u stambenu zgradu sa vojnim stanovima. Od šezdesetih godina je u funkciji upravne zgrade fabrike nameštaja ,,Žarko Zrenjanin”, a danas kompanije ,,Kolpa San”.

Arhitektura upravne zgrade

Slobodnostojeća jednospratna zgrada okružena parkovski uređenim prostorom ima osnovu u obliku pravougaonika sa rizalitima postavljenim na podužnim stranama. Fasada je simetrično komponovana. Na čeonoj fasadi, pored plitkog centralnog rizalita, gde je ulaz u objekat naznačen nekom vrstom plitkog portika, nalaze se dva erkera iznad kojih su terase. Na fasadnom platnu između prozora su od gipsa izvedeni romboidna polja. Zgradu pokriva plitak četvorovodni krov.
Fasada je dekorisana elementima bidermajer stila (neobidermajera) u arhitekturi koji je ponovo postao aktuelan u srednjoj Evropi krajem 19. veka, a sve do dvadesetih godina 20. veka.

Zgrada je očuvana u izvornom obliku, osim dograđenih aneksa sa severne i zapadne strane.

Upravna zgrada, južna fasada
centralni rizalit
severna fasada

……………………………………………………………………………………………………………………………….

Izvori:
– Istorijski arhiv Zrenjanina,
Fond 3. Inventar zbirke karata i planova, H 69. Planovi fabrike ulja
– Aleksandar M. Stanojević (ur), Petrovgrad, Petrovgrad 1938. str: 280
– Grupa autora, Zrenjanin, Zrenjanin 1966. str:222
– Fotodokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin