Ulica carice Milice
Ulica se proteže u pravcu istok – zapad i predstavlja južnu granicu zaštićene okoline Prostorne kulturno – istorijske celine ,,Centar Zrenjanina”. Počinje od Plankove bašte, a završava se ulivanjem u Ulicu vojvode Petra Bojovića. Međutim, skraćenjem toka Begeja (koji je ranije meandrirao kroz grad) ulica je presečena novim rečnim tokom. Zaleđe ulice, prema ,,prevlaci”, odnosno velikom parkingu, a nekad obali reke, je obodni, vizuelni okvir PKIC ,,Centar Zrenjanina”.
Ovaj deo grada je početkom 20. veka, od neuređenog priobalja sa magacinskim i industrijskim objektima, postepeno dobijao rezidencijalnu stambenu namenu. Objekti su građeni na rubovima parcela, (uvučeni od ulične regulacije) okrenuti prema reci. Objekti imaju komunikaciju sa rekom u vidu pešačkih prolaza, što govori o važnosti koje je reka imala za stanare.
U ulici će se čuvati svega dva objekta koji su sačuvani u autentičnom izgledu. Ostali objekti u nizu su ili degradirani, bez arhitektonske vrednosti, ili su novijeg datuma.
fotografija iz šezdesetih godina 20. veka – sa desna na levo: vila Polič, vila Brining, vila Zoltana Perišića (srušena 1969.)
fotografija iz sedamdesetih godina 20. veka, nakon prokopavanja novog korita – vila Brining levo
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vila Mihalja Poliča
Ulica carice Milice br. 21
Prvi vlasnik: Mihalj Polič
Vreme gradnje: 1936. godina
Projektant: Mihalj Matern, građevinar
Stil: rana moderna
Izgrađena je 1936. godine na obali reke Begej. Zbog pada terena prema nekadašnjem koritu Begeja, vila je prizemna sa ulične strane, dok je prema reci (danas parking prevlaka) jednospratna. Objekat predstavlaj prelaznu fazu od klasične arhitekture do pročiščene moderne, jer ima četvorovodni krov, dok su fasade izvedene u duhu moderne arhitekture tridesetih godina 20. veka (ravne fasadne površine, široki otvori sa podelama tipičnim za to vreme, okulusi). Ozidana ulična ograda i kapija su takođe izvedenin u duhu moderne.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vila Brining
Ulica carice Milice br. 23
Prvi vlasnik: Rozalija (Panji) Brining
Vreme gradnje: 1938. godine
Projektant: Josif Vajteršan (Josef Weiterschan), građevinski majstor
Stil: moderna
Vila predstavlja očuvan i veoma skladan primer slobodnostojećeg stambenog objekta projektovanog u duhu arhitekture moderne. Karakteriše je kubičnost koja je postignuta ravnim krovovima, jednostavnim bezornamentalnim fasadama i terasastim volumenima, sa arhitektonskim detaljima poput okulusa i terasa. Zbog pada terena prema nekadašnjem koritu Begeja, sa ulične strane je jednospratna, dok sa begejske strane ima dva sprata. Prokopavanjem novog rečnog toka, našla se na samoj obali, te svojom pozicijom, koja je sada saglediva sa svih strana, predstavlja vizuelni reper ovog dela grada.
Vilu je projektovao zidarski majstor – Josif Vajteršan, član bogate i ugledne bečkerečke familije. Bio je jedan od najkreativnijih lokalnih projektanata tridesetih godina 20. veka, po čijim planovima je izgrađeno još nekoliko objekata koji su do danas sačuvani u izvornom obliku i predstavljaju vredan deo arhitektonskog nasleđa međuratnog perioda.
Vilu je podigla Rozalija Panji, ćerka poznatog vlasnika ciglane, projektanta i građevinskog majstora Panji Janoša. Rozalija se udala za Janoša Brining koji je, zajedno sa njom, nastavio da upravlja ciglanom nakon očeve smrti. Danas se redovno održava i dalje je u vlasništvu porodice.
Bojan Kojičić, istoričar umetnosti
Opširnije:
Vila Brining je izgrađena na malom placu, ali ima veoma atraktivan položaj. (Pored nje se nalazila vila poslednjeg gradonačelnika Velikog Bečkrereka, Zoltana Perišića, koju je projektovao Dragiša Brašovana a koja je srušena zbog probijanja novog korita Begeja). Danas je položaj vile drugačiji u odnosu na prvobitan. Ona se pre probijanja kanala, odnosno skraćivanja toka Begeja, nalazila u uličnom nizu, dok je nakon prokopavanja Begeja, ona ostala poslednja u nizu, dominantno markirajući ovaj deo grada.
Ima garažu, suteren, prizemlje i sprat. Funkcionalno ima dve stambene jedinice. Svaka jedinica ima dve sobe, kuhinju, kupatilo i veliku terasu okrenutu ka Begeju. Interesantno je da je upotrebljen armirani beton, koji u to vreme postaje standard, a plitak krov izveden je drvenim gredama koji su pokriveni limom i zaštićen bitumenom.