Srpska pravoslavna srkva svetog Nikole u Novom Bečeju
Veliki značaj
Novobečejska pravoslavna crkva posvećena svetom Nikoli podignuta je u periodu od 1792 do 1796. godine u vidu jednobrodne građevine koja se na istoku završava petostranom oltarskom apsidom, dok sa na zapadnoj strani uzdiže tipičan višespratni barokni zvonik sa limenim ”jastukom”, lanternom i krstom. Lezene sa ornamentisanim kapitelima, profilisani venci i okviri polukružno završenih prozora, sve to čini uobičajenu fasadnu dekoraciju vojvođanskih sakralnih objekata sa kraja 18. i početka 19. veka. Nasuprot odmerenim i skladno rešenim zidnim platnima, unutrašnjost hrama odiše baroknom raskoši. Ikonostasna pregrada, čija je arhitektonska konstrukcija prekrivena rezbarenim biljnim ukrasima, nosi četrdeset predstava stojećih figura svetitelja i crkvenih praznika za koje se zna da ih je 1804. naslikao Stefan Gavrilović. Jedan od prvih predstavnika srpskog romantizma – Pavle Simić, izveo je 1858. godine zidne slike na svodovima oltara i naosa. U crkvi se još čuva i niz vrednih bogoslužbenih predmeta, a posebnu pažnju zaslužuje ikona Bogorodice s Hristom, rađena u najboljoj tradiciji poznovizantijskog ikonopisa.
Konzervatorski radovi na obnovi crkve vršeni su u više navrata (1969, 1971, 1974, 1978, 2009 i 2012.). Poslednji radovi, koji su se izvodili u periodu od 2009. do 2012. godine, obuhvatali su obnovu krova, zvonika i fasade hrama. U tom periodu je izrađena nova ograda porte i pristupne staze od behatona. Da bi radovi bili potpuno završeni, preostalo je još dovršiti rekonstrukciju fasadne plastike.
literatura:
O.Milanović-Jović,Ikonostas crkve svetog Nikole u Novom Bečeju, ZLU 7,Novi Sad,315-320;
Dokumentacija Pokrajinskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture Novi Sad
B. Todić, Srpski slikari od 14 do 18. veka, Novi Sad 2013.

izgled zapadne fasade nakon radova 2011.






